Postati majka po prvi put: perspektiva nezavisne žene
Postala sam prvi put kad sam imala 27 godina. Imala sam pobačaj i operaciju cista jajnika. Bila sam oduševljena kad sam doznala da nas opet očekuju, ali istovremeno i prestrašeni zbog prethodnih iskustava. No, bili smo vrlo sretni, a da bismo skratili kratku priču, 08.02.2018. Znao sam da će moje dijete promijeniti život. Bila sam nezavisna mlada žena, sama živjela u gradu, brinula se o svojim vlastitim potrebama i osjećala sam da sam dovoljno i učinkovita da se brinem o sebi i svom životu. Bio sam spreman preuzeti odgovornost i roditi dječaka. Ono što nisam znala jest da je odgovornost koju sam bila spremna preuzeti na sebe bila ništa. To nije bila samo odgovornost, to je bila žrtva. Tako sam se osjećao. To je 24 × 7 posao. Noći su bile duge i beskrajne. Bio sam umoran, osjećao sam se u kavezu s odgovornošću drugog ljudskog života, a ne samo moje. Ponekad sam se osjećao kao da bježim, i samo sam sjedio u kupaonici. Nisam dobro postupao. Gledao sam slike mojih prijatelja na FB i drugim društvenim medijima, gdje su držali slike svojih beba. Izgledali su sretni, činilo se da uživaju u fazi i zbog toga sam se zapitao što ih je učinilo tako? Ovdje sam bio na rubu emocionalnog, fizičkog i mentalnog pucanja. I ovdje su ga činili tako jednostavnim. Je li im mama dala bilo kakvu obuku, ili je bila urođena? Možda se neki ljudi rađaju s posebnim talentima, tako da su mnoge stvari spirale u mojoj glavi.
No, nakon što su prošla dva tjedna, moji C-Section šavovi su se zarazili, a ja sam se prilagođavao svojoj novoj ulozi. Shvatio sam, sve što mi je bilo potrebno je podrška obitelji i prijatelja, što sam imao veliku sreću da imam, a pogotovo voljenog muža. To je uspjelo. Ali mislim da je najteži dio koji sam osjećao bio da život više nije samo moj. Morao sam dijeliti svoje sve - moje tijelo, moje vrijeme, san s nekim drugim. Morao sam se njime i prilagoditi. I nisam bio spreman da mi se oduzme neovisnost. Ali tada sam se zaljubio u svoju malu, i to je bila najjednostavnija stvar koju sam ikada učinio, najzadovoljnije. To me učinilo nesebičnim, i svojim sam osmijehom odala cijelo svoje srce, moj život je postao njegov i on je postao moj život.
PS - Želim reći tim mama, koji se bore s ovom novom fazom života, ne odustajati, znam da nije lako. Proći će i nećete ni znati kako prolazi vrijeme i kada morate početi trčati po školi. Uvijek zapamtite “noći su duge, ali dani su kratki”.
Izjava o odricanju od odgovornosti: Stavovi, mišljenja i stavovi (uključujući sadržaj u bilo kojem obliku) izraženi unutar ovog posta su samo autora. Točnost, cjelovitost i valjanost izjava u ovom članku nisu zajamčene. Ne prihvaćamo nikakvu odgovornost za bilo kakve pogreške, propuste ili prikaze. Odgovornost za prava intelektualnog vlasništva nad ovim sadržajem leži na autoru, a odgovornost za kršenje prava intelektualnog vlasništva ostaje na njemu / njoj.