Rad na dojenju… na poslu
Moramo ovo raditi, za svačije dobro.
Dojenje je tema o kojoj, doduše, ništa ne znam, iako sam dovoljno svjesna da je to dobro za dijete, ali iz razloga koje ne mogu izraziti. No moje je neznanje nedavno bilo na izložbi kad sam saznao da i za majku postoje koristi. Majke koje doje, bio sam iznenađen da čujem, manje je vjerojatno da će patiti od raka dojke, raka jajnika, depresije i debljanja.
Dakle, možete zamisliti naknadne koristi za društvo u smislu smanjenja troškova zdravstvenog sustava i, ipso facto, ekonomije, iako je pribjegavanje takvim sirovim ekonomskim posljedicama oblik kolektivne desenzitizacije. Ipak, parlamentarni odbor je zaključio da bi se BDP mogao povećati za 3 milijarde dolara, a da bi svakih 1000 dojenih beba moglo rezultirati manjim brojem posjeta liječniku za 2000 godina, 200 dana u bolnici i 600 manje recepata.
Pa ipak, u svijetu se samo trećina beba doji do dobi od četiri mjeseca, a samo 15 posto još uvijek ide do trenutka kada je napunila šest mjeseci. Pa zašto je to? Prema istraživanju objavljenom prošlog mjeseca u časopisu Journal of Organizational Behavior, radno mjesto može biti glavni krivac.
Znanstvenici su počeli razmatrati niz prethodnih studija koje su otkrile:
Majke s punim radnim vremenom, u usporedbi s majkama koje borave kod kuće, doje su svoju djecu u razdoblju koje je bilo kratko u prosjeku za dva mjeseca.
· Najjači pokazatelj da li majka prestane dojiti je hoće li se vratiti na posao u prvih šest tjedana.
· Za nastavak dojenja, zaposlene majke moraju mlijeko na poslu izraziti barem dva puta dnevno, što mnogi smatraju previše izazovom.
U svom pokušaju da nadmaše te nalaze, istraživači su istraživali i niz drugih čimbenika. Jedno od tih pitanja bilo je da li majčin nadzornik na poslu daje bilo kakve negativne primjedbe o dojenju. Kada je to bio slučaj, majke su imale osam puta veću vjerojatnost da će to prestati raditi.
Te negativne primjedbe mogu biti šale, izrazi neodobravanja ili šaljivi komentari o učestalim pauzama. Bez obzira na format, ako je došao od upravitelja, majke su češće percipirale to kao prijetnju pa su one koje su isključivo dojile u prvih šest mjeseci života djeteta, kao što je spomenuto, 800 posto sklonije dati to gore.
Ali ne kad su te negativne komentare dali kolege, u kojem slučaju uopće nije bilo značajnijeg učinka. Šef je bio jedini koji je prisilio ove majke (859 u Americi) da stanu.
Inače, kolege nisu bile jedini čimbenik koji je imao zanemariv utjecaj. Čak i kada se suočavaju s izazovima pronalaženja privatne sobe za izražavanje mlijeka, ili dobivanja dovoljno pauza za to, ili postizanja dovoljno prostora u hladnjaku kako bi ga održali svježim, zaposlene majke i dalje su predane dojenju. Vrlo malo im je stalo na put, osim osobe kojoj su se javljali.
To znači da ako ste menadžer, utjecaj koji imate na zdravlje vaših zaposlenika - i utjecaj njihove djece - veći je nego što mislite. Zbog toga znanstvenici nude sljedeće preporuke.
Prvo, izričito navedite državnu potporu za dojenje na svom radnom mjestu. Drugo, dajte supervizorima obuku o tome kako njihove riječi i humor mogu nehotice obeshrabriti majke da nastave s praksom. Treće, pružiti podršku novim majkama, kao što su dodatne pauze i možda dulji porodni dopust. I četvrto, podijelite letke budućim majkama s prednostima dojenja.
Malo? Pa, samo razmislite o nekim poslovnim prednostima koje služe sebi: niži izostanci s posla, veće zadržavanje osoblja, sretniji zaposlenici - svi oni nastaju djelovanjem koje u većini slučajeva ne košta ništa.
Imate li radno mjesto prilagođeno djeci? Kako to?
James Adonis je autor Enragement zaposlenika .