Zašto tri četvrtine mama neće priznati da se ne nose
Ako se boriš, hoćeš li posegnuti?
Nova istraživanja pokazuju da 74 posto mama ne želi priznati da se ne suočavaju, te stoga ne traže potporu ili liječenje.
Međutim, izazovi mentalnog zdravlja česti su tijekom trudnoće i nakon rođenja djeteta: jedna od 10 žena doživljava antenatalnu depresiju, a jedna od sedam žena u postnatalnom razdoblju. Anksioznost je vjerojatno barem jednako česta.
Ipak, mnogi od nas teško priznaju da se borimo. Zašto je ovo?
Unatoč klišeu koji smo svi čuli, zapravo je nemoguće znati što možete očekivati kada očekujete. Dakle, ponekad kada se borimo ne shvaćamo da to nije samo ono što je to biti roditelj, kao što Terri Smith, CEO Perinatalne anksioznosti i Depresije (PANDA), objašnjava.
"Ima mnogo majki koje jednostavno ne razumiju što se događa i teško im je prepoznati da nešto nije u redu", kaže Smith. "Prijelaz na roditeljstvo vjerojatno je najveća tranzicija koju ljudi čine u svom životu iu toj složenoj fazi ljudi ne mogu prepoznati da nešto nije u redu".
Ali problem je u tome što kad se ne otkrije izazov mentalnog zdravlja, ne može se liječiti - kao što Smith kaže, "Ako ne znate da nešto nije u redu, ne možete tražiti pomoć."
kaže da je 40 posto onih koji su pozvali svoje osobe čekalo šest mjeseci ili više da potraže pomoć, a nedostatak svijesti je jedan od ključnih razloga za to kašnjenje.
Važno je da su trudnice i nove mame i tate svjesni znakova i simptoma postnatalne depresije i anksioznosti - više možete pročitati ovdje ili na web stranici.
Naravno, postoje i drugi faktori. Stigma postoji oko mentalnih izazova općenito, a čini se da je to dominantan problem u prenatalnoj i postnatalnoj depresiji i anksioznosti.
Kao majke, obično osjećamo da bismo trebali voljeti svaki trenutak, doživjeti divno iskustvo i imati sve prirodno, ali to nije stvarnost za mnoge od nas.
"Mnogo je očekivanja vezanih uz majčinstvo i što to znači, a mnogim ženama je teško doprijeti za pomoć jer se tako loše osjećaju u svom iskustvu", kaže Smith.
I ti strahovi mogu ići dalje. "Mame često krive sebe kad se osjećaju ovako - barem se mogu brinuti da će im se suditi, a na drugom kraju ljestvice možda misle da će, ako priznaju da se ne nose, netko uzeti njihova beba je udaljena, kaže Smith.
Dakle, što možemo učiniti u vezi s ovom poteškoćom u priznavanju da sve nije u redu? Moramo se međusobno podržavati, paziti na to kako se svaki od nas suočava i razgovarati o tome što se stvarno događa za nas.
"U osnovi, naša zajednica treba da ima poštene razgovore o mentalnom zdravlju, baš kao što imamo i fizičke zdravstvene komplikacije", kaže Smith.
"Ako bi nova mama imala slomljenu ruku, svatko bi požurio do njezinih vrata, a potrebe žena s perinatalnom depresijom i tjeskobom se ne razlikuju."
Ako vam je potrebna podrška, poziv na nacionalnoj ili Lifeline na 13 11 14.