Zašto moramo češće razgovarati o muškoj plodnosti
I muškarci imaju biološke satove, ispada. Ali zato što živimo u društvu opsjednutom muškom muževnošću, to je tabu tema.
To su nalazi šestogodišnjeg istraživačkog projekta sociologa Sveučilišta Cambridge, Liberty Walther Barnes.
Više od 100 sati provodila je u sjenčanju stručnjaka za neplodnost i intervjuirala 24 para s poteškoćama začeća. Zaključila je da su tretmani plodnosti bili usmjereni prema ženama, dok su muškarci često bili u negiranju njihove moguće uloge u njoj.
Unatoč svim muškarcima s kojima je razgovarala s niskim ili nultim brojem spermija, više od polovice njih se nije smatralo neplodnima.
Podupirući ideju da je povećanje neplodnosti žensko pitanje, u SAD-u barem postoji samo jedan stručnjak za svakih pet reproduktivnih endokrinologa.
"U konačnici, to je žena koja mora zatrudnjeti i nositi dijete, pa se reproduktivna medicina povijesno usredotočila prvenstveno na ženska tijela", rekao je Barnes u intervjuu za Atlantik.
To nije bila krivnja za muškarce, rekla je, nego za isticanje društveno utemeljenog stava koji se trebao promijeniti.
"Ako pogledamo povijest reproduktivne biomedicine i prikaze neplodnosti u medijima, popularnoj kulturi i javnom diskursu, to je kao da muška neplodnost ne postoji u našem društvenom svijetu", rekla je.
"Fenomen" nevidljivosti muške neplodnosti "odražavao se u stavovima, životima i identitetima muškaraca s kojima sam razgovarao.
"Za muškarce se pretpostavlja da je muška neplodnost užasno mahnita i da je u društvu tabu diskutirati o tome.
"Liječnici nastoje zaštititi muškost svojih pacijenata pomoću mekog jezika. Žene lagano gaze u vezi s problemima plodnosti svoga muža. I nešto o dostupnosti tretmana neplodnosti uvjerava muškarce da problem koji se može riješiti nije problem."
Zanimljivo je da muškarci često nisu bili niti liječeni niti su razmatrani u procesu, kada su bili voljni sudionici.
"Kada je parovima ponuđen izbor da se bave liječenjem usredotočenim na žene, kao što je IVF, ili liječenje usredotočeno na muškarce, kao što je operacija, oni su jednoglasno izabrali muški tretman", rekao je Barnes u punom razgovoru.
"Žene i muškarci imali su snažan osjećaj da su tretmani usmjereni na muškarce" prirodnije "rješenje za postizanje trudnoće i da je fizičko sudjelovanje u tretmanima bio muški način da muškarci zaštite svoje žene."
U istraživanju ovih pitanja u svojoj knjizi Približavanje muškosti: muška neplodnost, medicina i identitet, Barnes tvrdi da se moraju preispitati dva velika rodna mita: da će žene učiniti sve da zatrudne i da će muškarci učiniti sve kako bi izbjegli liječenje plodnosti.
U svijetu više od trećine muškaraca starijih od 40 godina ima jedan ili više problema s reproduktivnim zdravljem.
Otprilike jedan od 20 muškaraca u svijetu je neplodan, a oko jedan u 200 pati od niske razine testosterona.
Iako postoje razni mogući razlozi za to, u svojoj knjizi "Muški biološki sat", urolog Harry Fisch ističe da nakon 35. godine života muškarci imaju veće stope neplodnosti, mogu doprinijeti vjerojatnosti pobačaja i vjerojatnije su da oca dijete s Downovim sindromom.
Baš kao i žene, muškarci moraju brinuti o svojim tijelima, prije nego kasnije, kaže.
Upućivanje ljudi da imaju i biološki sat važno je za pomicanje društvenih stavova, ali Barnes također vjeruje da se igra sramote zaustavlja kada više ne izjednačavamo maskulinitet s plodnošću.
"Jedna od velikih zagonetki muške neplodnosti je zašto je i dalje obavijena tajnovitošću i stigmom u doba kada su [erektilna disfunkcija] i Viagra kućne riječi", rekla je. Bilo je važno, dodala je, da podižemo "svijest da ta pitanja postoje, da su to medicinska pitanja, i da muževni muškarci također postupaju s njima".