Strategije za ispriku djeci
Većina roditelja ne shvaća koliko je važno reći svojoj djeci: "Žao mi je". Možda zbog kulture u kojoj živimo, a odrasli ne priznaju svoju krivnju iako je jasno vidljiva. Nekoliko riječi poput "Žao mi je" može imati velik utjecaj na dijete.
Kada se roditelji ispričaju svojoj djeci, oni ne samo da učvršćuju svoj odnos s njima, nego i uvode uvjerenje da je u redu činiti pogreške, ali u isto vrijeme, važno je prihvatiti ih i ispričati se za njih. Rečeno je da: "Ne radi se o pogrešci, nego o tome kako se nosite s njom", čini razliku.
Djeca uče od roditelja, kada roditelji priznaju svoje pogreške i preuzmu odgovornost za svoje postupke, djeca isto tako čine. Takvo ponašanje roditelja može djecu naučiti vrlo važnim životnim lekcijama:
1. Izrada pogrešaka nije slabost
Djeca bi trebala znati da sva ljudska bića nisu savršena i da svi čine pogreške. Prihvaćanje vaših grešaka i traženje oprosta znak je snage i čovjek mora preuzeti odgovornost za iste.
2. Laganje čini pogrešku većom
Neka djeca lažu kako bi izbjegla kaznu ili grdnju koju bi mogla dobiti za pogrešku. Ali učeći ih da se ispričaju, shvaćaju da je kazivanje laži gore od pogrešaka.
3. Razvijanje samopoštovanja
Kada roditelji priznaju svoju krivnju, oni indirektno govore svojoj djeci da su spremni suočiti se s posljedicama svojih postupaka. To, zauzvrat, čini djecu dovoljno hrabrim da priznaju da su pogriješili, što je ključno za razvoj njihovog samopoštovanja.
4. Pogreške su velika mogućnost učenja
U životu postoji mnogo stvari koje ne uspijevamo učiniti. Ali te nas stvari uče vrijedne lekcije za našu budućnost. Neuspjesi i pogreške su veliki izvor učenja. Oni ne samo da uče dobre stvari, već nam također pomažu u suočavanju s životnim izazovima i preuzimanju rizika.
5. Čuvanje vaše riječi
Djeca lako uočavaju i razumiju kada njihovi roditelji griješe, djeluju pogrešno i ne priznaju svoje pogreške. Stoga budite vrlo oprezni i postavite ispravne primjere iz kojih će vaša djeca učiti. Pokušajte vježbati prave stvari ako želite da vaša djeca razumiju razliku između ispravnog i pogrešnog.
Kako se ispričati
- Ispričajte se za svoje ponašanje, a ne za sebe. Možete reći svom djetetu: "Žao mi je zbog svog ponašanja i ne sviđa mi se ono što sam rekao."
- Objasnite im zašto ste izgubili živce.
- Razgovarajte s njima o tome što vam se nije svidjelo u njihovom ponašanju, što je potaknulo ovu reakciju i kako se od njih očekuje sljedeći put.
- Sljedeći put kada budete uhvaćeni u sličnoj situaciji, pokušajte to ispričati u laganom tonu kao što je "pa želite opet da poludim?"
- Nijedan roditelj nije savršen i svatko treba poboljšanje. Razmislite o načinima odgađanja sa svojim gnjevom. Ili samo mirno sjedite i gledajte njihove izljeve bijesa ili jednostavno napustite sobu. Pokušajte biti mirni i razgovarajte s djetetom o tome.
Kada roditelji prevladaju svoj ego i strah i ispričaju se za svoje pogreške, oni na neki način pomažu svojoj djeci da razviju sposobnost učenja iz pogrešaka. To ih također čini dobrim i odgovornim pojedincem.